U Vuèjem Oku Oganj
’’umske vile ostavie te,
Vjera nova oèarala te,
Boanstvo svoje ti naputa,
Dua tvoja prognana je!
Uz potoke gorske sada bjei,
Jer u noæi ovoj svetoj - metom postaje.
Pod gustim granjem crnim,
Lanac tvoj sa kriem nestaje,
Ti, to poput baklje svijetli -
Koji u vuèjem oku oganj jesi...
Hramovi nesvjetlosti nièu,
Dok sjena tvoja hladna
Pod kamenim idolom iz davnina kleèi,
Pod njim rune mudrosti urezane -
Tako drevne su i tune...
Snaga ognja Peruna neka srce grije ti,
Gdje vuk i sokol poganski gnjev pronose,
Zora ponosa i slave uskrsnuti æe,
Dok Bijela rasa na Irij pohodi, èasnoga duha
Ti, to poput baklje svijetli -
Koji u vuèjem oku oganj jesi...’’